Vladimir Skračić

prorektor Sveučilišta u Zadru

Poštovani domaćini, poštovani profesore Matas, predsjedniče organizacijskog odbora znanstvenoga skupa Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, drage kolegice i kolege!

Pozdravljam vas u ime rektora Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Ante Uglešića, svih nazočnih suradnika s našega Sveučilišta i u svoje osobno ime. Kada sam prvi put s organizatorima Skupa i s našim kolegama razgovarao o mogućnosti da Kulturni sabor Zagore, Matica hrvatska – Ogranak u Splitu i Sveučilište u Zadru zajedno organiziraju ovaj skup, nisam ni trenutka dvojio o tome da će to uspjeti. I to ne samo zato što je namjera bila izraz istinske potrebe, već zato, možda i prije svega zato, što sam imao pred sobom ljude kojima – kako bi se to reklo – jednostavno sve uspijeva. A uspijeva im zato – shvatio sam to – što rade i žele raditi za opće dobro, za dobro koje stavljaju ispred svakoga drugoga interesa.

Zagora, zaobalje, brdska područja, otoci, a danas i ravnice, postali su pusti predjeli. To su prostori na kojima se samo prije pedesetak godina vodio intenzivan život koji je za sobom ostavio bezbroj artefakata, čitav jedan kulturni kozmos koji treba, ako ne sačuvati – jer je to na mnogim točkama više nemoguće – a ono barem zabilježiti, analizirati i objasniti. Sâm sam, možda malo i zbog svojih godina, vrlo emotivno vezan i za to vrijeme i za te danas opustjele prostore, i sâm vodim upravo takve projekte koji teže očuvanju onoga što se još može očuvati, afirmiranju baštine i trajnih vrijednosti koje su u njoj pohranjene. Ali to nije samo moj projekt, to je danas – usudio bih se reći – na neki način postala i službena politika našega Sveučilišta, koju na najdostojniji način promiče nekoliko sveučilišnih odjela, a među njima bolje od svih Odjel za geografiju čiji su predstavnici i ovdje najbrojniji.

Dugopolje je sretnim stjecajem okolnosti i razumnom politikom svojega vodstva danas, po onome što smo vidjeli u prezentaciji gospodina načelnika Zlatka Ževrnje, postalo jedna od najprosperitetnijih, ako ne i najprosperitetnija općina u Hrvatskoj. Vrlo sam sretan, na temelju onoga što sam vidio, da polje kulture, istraživanja i obrazovanja nije zapostavljeno u projektiranju budućnosti. Želio bih vjerovati da će tako i ostati, jer je ulaganje u kulturu, znanost i obrazovanje ulaganje u sebe i u svoju prepoznatljivost. Takvi se projekti lako nađu na kušnji u dinamičnom razvoju kao što je ovaj dugopoljski pa treba paziti da vrijednosti o kojima je riječ ne dođu u pitanje. U toj nadi i u želji da Skup postigne željene rezultate, još jednom vas srdačno pozdravljam.

Posted in Međunarodni znanstveni skup-2010, Pozdravni govori.