Fra Luka Delić

župnik Župe Unešić i izaslanik mons. Ante Ivasa, šibenskog biskupa

Osobito mi je zadovoljstvo pozdraviti sve sudionike ovoga znanstvenog skupa, na poseban način, predavače, predstavnike lokalnih vlasti, društvenih i gradskih institucija sa željom da ovaj skup bude poticaj za razmišljanje o Zagori a ne njezin requiem.

Zagora je postala beznačajno, opustjelo zaleđe čija se vrijednost neprestano negira. Mnogi su razlozi tome. Ne smijemo zanemariti činjenicu velikog odljeva stanovništva u gradove, na obalu zbog prometnih, turističkih i industrijskih funkcija. Pod utjecajem industrijalizacije i prometne revolucije obala je postala sve značajnija.

U lukama se razvila velika industrija koja je privukla radno sposobno stanovništvo, koje se prije uglavnom bavilo ratarstvom i stočarstvom. Kako za nove poslove u industriji nije bila potrebna osobita stručna sprema, prilagodba je bila ubrzana, a time i ostanak zagarantiran. Tijekom 20. st. taj proces iseljavanja dodatno je potaknut razvojem turizma.

Čudnovato je ali istinito, Zagora je tako daleko od zbivanja i svjetske politike, a poražena je upravo tom politikom čija su dva temeljna stupa litoralizacija i globalizacija.

Današnje nas društvo svakodnevno obasiplje novostima ljudskih dostignuća na raznim poljima ljudskog stvaralaštva u okružju sveopće globalizacije. O globalizaciji svi govore, postala je obilježje suvremenoga svijeta. Proces globalizacije i raspoloživost djelotvorne tehnologije, koji prelaze nacionalne interese, kriju u sebi i opasnost – univerzalizacije i uniformizacije stilova života, što za posljedicu ima eroziju dosadašnje koncepcije nacionalnog suvereniteta i nacionalne svijesti. Ovaj proces integracije cijeloga svijeta u jedinstveni gospodarski sustav ima svoje negativne učinke – rast nezaposlenosti usred primjene visoke tehnologije, širenje siromaštva i produbljivanje nejednakosti, prevladavanje političkih interesa nad humanim, jačanje individualističke svijesti na štetu zajedništva i druge.

Najdublja razina fenomena globalizacije jest antropološka razina. Ivan Pavao II. općoj i nemilosrdnoj global

izaciji suprotstavlja globalizaciju solidarnosti. Opće dobro, kako ističe blagopokojni Papa, mora postati u globalizaciji solidarnosti« – globalno opće dobro, a to je – … najveća moguća sreća svakog pojedinog društva u svijetu, u sadašnjosti i budućnosti, zasnovana na ljudskoj naravi i na očuvanju stvorenoga, s osobitim poštivanjem osnovnih životnih potreba svih…

Ulogu Crkve u svijetu definirao je Drugi vatikanski koncil dogmatskom konstitucijom O Crkvi u suvremenom svijetu (Gaudium et spes) gdje se kaže da je njezina uloga da obnavlja talente i vrline svakoga naroda. Tu svoju ulogu tijekom stoljeća Crkva je u potpunosti izvršila u našemu narodu. No, današnje joj je vrijeme, iz perspektive onih koji još žive u Zagori, namrlo sasvim drugačiju ulogu – da bude čuvarica kulturne baštine toga kraja, ali i glas vapijućeg u pustinji kako bi neki konačno shvatili da to zaleđe nije samo gospodarski zaostao i demografski ispražnjen prostor, nisu samo radno nesposobni i ostavljeni ljudi, nego da je to zaboravljena zemlja, bogate prošlosti, siromašne sadašnjosti i jako neizvjesne budućnosti.

Vjerujem da će ovo vaše nastojanje pridonijeti što potpunijoj spoznaji, ali isto tako biti i poticaj da se suočimo sa stvarnošću i pokušamo unijeti barem tračak svjetla u zamršenost problema kojima se danas suočava Zagora.

Želim vam dobar i uspješan rad!

Posted in Međunarodni znanstveni skup-2010, Pozdravni govori.